h1

"Bogu najprije želim s najvećim poštovanjem izraziti svoju zahvalnost za 50 godina svećeničke službe, ali i moliti ga za oproštenje za sve što je u mom životu i službi bilo grješno i promašeno.

"Bogu najprije želim s najvećim poštovanjem izraziti svoju zahvalnost za 50 godina svećeničke službe, ali i moliti ga za oproštenje za sve što je u mom životu i službi bilo grješno i promašeno.

Pomozite mi i vi, dragi vjernici, Bogu reći hvala. Tako prepoznajem vašu nazočnost na ovoj misi zahvalnici u prigodi 50. obljetnice mojega misništva", rekao je hvarski biskup Slobodan Štambuk na svečanom euharistijskom slavlju koje je u subotu 9. srpnja predvodio u prigodi 50. obljetnice svećeništva u crkvi Krista Kralja u rodnoj župi Gospe Karmelske u Selcima na otoku Braču.

Uz biskupa Štambuka suslavili su generalni vikar mons. Stanko Jerčić, dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković, dekan Viškoga dekanata Paulin Bjažević i 20-tak svećenika, među kojima i franjevci iz samostana Sv. Martina biskupa u Sumartinu i predstavnik dominikanaca iz bolskoga samostana Sv. Marije Milosne.

Na misi zlatnoga jubileja svećeničke službe biskupa Štambuka propovijedao je župni vikar katedralne župe u Hvaru Ivan Jurin.

"Slavlje 50. godišnjice Vašega svećeništva sili nas prije svega na zahvalnost. Prvenstveno Bogu, jer vječna je istina: da netko postane, bude i ostane svećenik uvijek je čudo Božje milosti", rekao je na početku homilije i naveo, pritom, riječi proroka Izaije: "Kad to vidite srce će vam se radovati i procvast će vam kosti ko mlada trava. Očitovat će se ruka Gospodnja na njegovim slugama".

Ustvrdio je kako nas sadašnji trenutak Crkve i aktualni pogled društva na svećeništvo žele uvjeriti u posve suprotno: "Mir koji je donosila do jučer samorazumljiva i društveno općeprihvaćena služba sve manje pronalazimo, a o bogatstvu naroda da ne govorimo. Zar nije istina da sve manji broj ljudi pronalazi u svećeniku nešto osobito, nešto od životne važnosti?

Čini se da se važnost svećenika iscrpljuje u banalnim, nevažnim pitanjima prepričavanja slavne povijesti, čuvanja drevne baštine poput kakvoga posvećenoga kustosa, simpatičnoga druženja ili neobveznih obreda koji malo koga diraju. Jer, koga više zanima što svećenik ima reći o nekim pitanjima koje mi smatramo toliko važnima: tko je Bog, tko je moj bližnji, kako živjeti, kako vjerovati?", istaknuo je propovjednik.

Ustvrdio je kako se u životu svećenika nije dovoljno samo pozivati na staru slavu i prizivati stari, cijenjeni lik svećenika. "Jer nema na našim životima samo biljega lsusovih. Ima na našim životima lijenoga komoda i ohologa licemjerja, biljega ispraznosti i trčanja za novcem i ugledom, ima na nama biljega svjetovnoga duha koji čezne za vlašću i prvim mjestima", istaknuo je, dodavši kako su pogrješke svećenika javne i, dodao je, "one pune novinske retke, stvaraju senzacije i kad mi pokliznemo - kao da se nad svijetom nadvije zlokobna radost".

Propovjednik je poručio kako svećenicima nije dopušteno "povući se sa pozornice svijeta." "Nećemo gurati pod tepih svoje pogreške, nećemo srditi vraćati istom mjerom, već ćemo, po evanđeoskom modelu, zahvaliti. Jer pogreške i osude su nam pomogle", istaknuo je svećenik Jurin.

U tom kontekstu naveo je riječi sociologa religije Željka Mardešića: "Crkva zapravo nikad u svojoj dugoj povijesti nije bila bliža evanđeoskim uzorima nego upravo danas. Siromašna je ili je na putu da to postane, nemoćna u svjetovnosti, optužena za mnoge grijehe, više nalik na malo stado nego na moćnu državu, potisnuta na sam rub društva, prorijeđena otpadima i rastužena izdajama. I Crkva je mnogo naučila iz povijesti.

Zato njezini predstavnici danas manje sjede u prvim klupama, a više u zadnjim. Postaju svjesni da ih današnji ljudi prepoznaju po služenju, dok ih po zapovijedanju odbacuju. Preostaje joj samo dobrota kao ponuda svijetu i vjerodostojnost kao test istinitosti. Po tome je onda najbliža sudbini svojega Utemeljitelja, jer ni Isus Krist nije bio u boljem položaju."

Propovjednik je podsjetio kako svećenička služba i poslanje dolaze od Krista: "Idite, ulazite u gradove, putujte od Selaca, preko tolikih župa, sve do Hvara i neprestano govorite koliko je blizu kraljevstvo Božje. Ali, ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. Jer, vi niste bankari, niste menadžeri, zabavljači, niste graditelji ni psihoterapeuti. Vi ste sluge svima i zato budite svjesni, vi niste gospodari ničije vjere, niste vlasnici svetih otajstava, odjeveni u veličanstvenu odjeću koja vas odvaja od ostatka grešnoga svijeta", rekao je župni vikar iz Hvara.

Homiliju je zaključio riječima: "Zajedno s vama zahvaljujemo Bogu koji mora uvijek biti prvi poslužen, baš u onima u kojima ste ga susretali kroz ovih pedeset godina, u gladnima hrane i žednima smisla, u strancima koji možda i nisu pripadali našoj Crkvi, ali su tražili Boga iskrena srca, u onima zarobljenima vlastitom krivnjom ili grijehom koji su u ovoj Crkvi pronašli ono od čega Crkva živi - milosrđe Boga prepoznato kroz dobrotu i vjerodostojnost njegovih slugu".

U službi čitanja svetopisamske tekstove navijestili su biskupova sestra Marica Jerčić i brat Juro Štambuk, dok je evanđeoski ulomak svečano otpjevao mjesni župnik Milan Šarić. Zazive Bogu u molitvi vjernika uputio je načelnik Općine Selca Ivan Marijančević. Pred kraj misnoga slavlja uime biskupijskoga klera čestitku slavljeniku uputio je generalni vikar mons. Jerčić. Podsjetio je, pritom, da je biskup Štambuk zaređen za svećenika 3. srpnja 1966. godine u rodnim Selcima po rukama biskupa Celestina Bezmalinovića. Mladu misu slavio je 10. srpnja te godine. Naveo je, nadalje, službe koje je vršio kao svećenik u biskupiji, rekavši kako ga je imenovanje hvarskim biskupom zateklo za obnašanja službe župnika u Supetru i Škripu 1989. godine.

Hvala Bogu na svim milostima u prijeđenih pedeset godina moje svećeničke službe. Hvala za sve koje sam susretao. Sve rado uključujem u svoje molitve. Prije svega rado zahvaljujem svojim roditeljima, Josipu i Perici, koji su nosili oznake Crkve i crkvenosti. Želim zahvaliti rodbini, braći svećenicima te posebno redovnicama na svakoj susretljivosti.

Prizivam u sjećanje i mojega prethodnika biskupa Bezmalinovića te sve župnike koji su zaslužni za Crkvu i bogatu povijest naših župa. Hvala i našoj Gospođi, Blaženoj Djevici Mariji, koju častimo u ovoj župi pod dragim nazivom Gospe Karmelska, rekao je, između ostaloga, biskup Štambuk u zahvalnoj riječi na kraju crkvenoga slavlja.

Za 50. obljetnicu svećeništva biskup Štambuk dobio je od biskupijskoga klera na dar misnicu u kojoj je slavio zlatnu misu, dok je rodna župa u toj prigodi biskupu darovala albu.

Slavlje biskupove 50. obljetnice misništva nastavljeno je, zatim u obližnjem restoranu "Ružmarin". Biskup Štambuk proslavio je srebrni jubilej biskupske službe 2014. godine u Hvaru i Selcima.

misija / ika