h1

Varenik je delicija od grožđa koja se dobiva iskuhavanjem najkvalitetnijeg mošta a isti je neizostavan dodatak najboljim bračkim gastronomskim specijalitetima.

Stare vrhbračke delicije  iz notesa barba Jure

Nije naodmet napomenuti da ovaj energetski koncentrat, koji ne sadrži šećer, a bogat je mineralima, mnogi smatraju i jakim afrodizijakom. Istina je, da nijedan brujet, pašticada, rižot, tripice, gulaš, lovački umak, šalša i toć na brački način, bez nekoliko kapi ovog vrhunskog težačkog napitka, nije originalna delicija vrhbračkog podneblja.

Prema recepturi iz konobe Didolića, zemljoposjednika iz Selaca, davne 1885. godine pripremao se varenik namijenjen vrhunskim kuhinjama u Beču, gdje je bio posebno cijenjen i tražen.

Grožđe sorte mali plavac i brački crljenak, koje su početkom listopada imale najmanje 20 posto sladora, očisti se od svih gnjilih zrna, opere, prosuši i nakon toga se odvoje prosušena zrna od peteljkovine i zgnječe u masulj, te se procijedi i dobije mošt, odnosno sok od grožđa. Prije početka kuhanja mošta isti se izmjeri, jer se varenik dobije tako da se polaganim kuhanjem, koje može trajati i više od deset sati, smanji na jednu trećinu mase mošta prije kuhanja.

Mošt se prelije u tzv. «kotlenku», veliku posudu za kuhanje i objesi o «komoštra», ili stavi na «trinoge» na laganu vatru uz neprestano miješanje. Vatra mora stalno podržavati lagano vrenje mošta, zato je bolje lonac objesiti iznad vatre, kako bi se moglo visinom regulirati temperatura.

Kada mošt vrenjem dođe do jedne trećine, varenik je gotov, ostavi ga se par sati da odstoji, nakon čega se prelije u sterilizirane staklene boce i pokrije platnenom krpom. Prije čepljenja boca, varenik treba ostaviti na tamno i hladno mjesto desetak dana, a kad se začepi onda može trajati i nekoliko godina.

Sinaj Bulimbašić