Kontaktirajte nas:
021/622-663

Radno vrijeme Općine:
08 do 15 h (pon-pet)

Danas je: 

Veliki petak

Veliki petak

MUKA Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu (tekst po kojem se godinama u Selcima pjeva Muka)

U ono vrijeme izađe Isus s učenicima svojim preko potoka Cedrona gdje bijaše vrt u koji uđe on i učenici njegovi. A Juda koji ga izdade znadijaše mjesto jer se Isus često ondje sastajaše s učenicima svojim. Juda dakle uzevši četu i od velikih svećenika i farizeja momke dođe onamo sa svjetiljkama i sa zubljama i s oružjem.

A Isus znajući sve što će biti od njega stupi naprijed i reče im:

ISUS: Koga tražite?

Odgovoriše mu:

ZBOR: Isusa Nazaranina.

Govori im Isus:

ISUS: Ja sam.

A s njima stajaše i Juda koji ga izdade. Kada im dakle reče: ja sam, uzmakoše natrag i padoše na zemlju. Onda ih opet zapita:

ISUS: Koga tražite?

A oni rekoše:

ZBOR: Isusa Nazaranina.

Odgovori im Isus:

ISUS: Rekoh vam, da sam ja; ako dakle mene tražite pustite ove da idu.

Da se ispuni riječ koju reče: Jer od onih koje si mi dao ne izgubih ni jednoga. A Šimun Petar imajući mač izvadi ga i udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho. A sluzi bijaše ime Malko. Onda reče Isus Petru:

ISUS: Stavi mač svoj u korice. Čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?

Četa dakle i tisućnik i sluge židovske uhvatiše Isusa i svezaše ga; i povedoše ga najprije k Ani, bijaše bo tast Kaifi, koji bijaše veliki svećenik one godine. A Kaifa bijaše onaj, što bješe dao savjet Židovima: Bolje je da jedan čovjek umre za puk.

Za Isusom pak iđaše Šimun Petar i drugi učenik, a učenik onaj bijaše poznat velikome svećeniku i uđe s Isusom u dvor velikoga svećenika. A Petar stajaše vani kod vrata. Izađe dakle drugi učenik koji bijaše poznat velikome svećeniku i reče vratarici te uvede Petra. Govori dakle Petru službenica vratarica:

VRATARICA: Da nijesi i ti od učenika ovoga čovjeka?

On reče:

PETAR: Nijesam.

A stajahu sluge i momci kod žerave jer bijaše zima i grijahu se i Petar stajaše s njima i grijaše se. Veliki svećenik dakle zapita Isusa za učenike njegove i za nauku njegovu. Odgovori mu Isus:

ISUS: Ja sam govorio svijetu, ja sam vazda učio u zbornici i u hramu gdje se svi židovi skupljahu a potajno nijesam govorio ništa. Što pitaš mene?  Pitaj one koji su slušali što sam im govorio, evo ovi znaju što sam im govorio.

A kad ovo reče jedan od prisutnih momaka dade mu zaušnicu govoreći:

MOMAK: Tako li odgovaraš velikomu svećeniku?

Odgovori mu Isus:

ISUS: Ako sam zlo govorio iznesi dokaz o zlu, ako li pak dobro, zašto me biješ?

I posla ga Ana svezana Kaifi velikome svećeniku. A Šimun Petar stajaše i grijaše se. Rekoše mu dakle;

ZBOR: Da nijesi i ti od učenika njegovih?

On zataja i reče:

PETAR: Nijesam.

Reče mu jedan od sluga velikoga svećenika rođak onomu komu Petar odsiječe uho.

SLUGA: Nijesam li te ja vidio u vrtu s njime?

Opet dakle Petar zataja i odmah pijetao zapjeva. Tada Isusa povedoše od Kaife u sudnicu. A bijaše jutro i oni ne uđoše u sudnicu da se nebi opoganili nego da bi blagovali vazam. Izađe dakle Pilat k njima na dvor i reče:

PILAT: Koju tužbu iznosite protiv čovjeka ovoga?

Odgovoriše i rekoše mu:

ZBOR: Kad on nebi bio zločinac ne bismo ga predali tebi.

Reče im dakle Pilat:

PILAT: Uzmite ga vi i po zakonu vašem sudite njemu.

A židovi mu rekoše:

ZBOR: Mi ne smijemo nikoga pogubiti.

Da se ispuni Isusova, koju reče, označujući kojom će smrti umrijeti. Uđe dakle opet u sudnicu Pilat i pozva Isusa i reče mu:

PILAT: Ti li si Kralj Žudijski?

Odgovori Isus:

ISUS: Govoriš li to sam od sebe ili ti drugi kazaše o meni?

Odgovori Pilat:

PILAT: Zar sam ja židov? Narod tvoj i veliki svećenici predadoše te meni: što si učinio?

Odgovori Isus:

ISUS: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga svijeta kraljevstvo moje sluge moje doista bi se borile, da ne budem predan Židovima, ali kraljevstvo moje nije odavde.

Onda mu reče Pilat;

PILAT: Dakle ti si Kralj?

Odgovori mu Isus;

ISUS: Ti govoriš da sam ja Kralj. Ja sam se za to rodio i zato dođoh na svijet da posvjedočim istinu: svaki koji je od istine sluša glas moj.

Govori mu Pilat:

PILAT: Što je istina?

I ovo rekavši opet izađe k Židovima i reče im:

PILAT: Ja nikakve krivice ne nalazim na njemu, a u vas je običaj da vam jednoga pustim o vazmu; hoćete li dakle da vam pustim Kralja Židovskoga?Na to opet svi povikaše govoreći:

ZBOR: Ne ovoga nego Barabu.

A Baraba bijaše razbojnik. tada dakle Pilat uze Isusa i bičeva ga. A vojnici spletavši krunu od trnja, staviše mu na glavu i skrletnom ga haljinom zaogrnuše. Pa pristupahu njemu i govorahu:

ZBOR: Zdravo Kralju Žudijski!

I davahu mu zaušnice. Izađe Pilat opet na dvor i reče im:

PILAT: Evo vam ga izvodim na dvor da upoznate, da ne nalazim na njemu nikakve krivice.

Izađe dakle Isus pod trnovom krunom i u skrletnoj haljini i reče im:

PILAT: Evo čovjeka.

A kad ga vidješe veliki svećenici i momci vikahu govoreći:

ZBOR: Propni, propni njega.

Kaže im Pilat:

PILAT: Uzmite ga vi i propnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.

Odgovoriše mu Židovi:

ZBOR: Mi zakon imamo i po zakonu mora umrijeti jer učini sebe Sinom Božjim.

Kad dakle ču Pilat ovaj govor većma se poboja. I uđe opet u sudnicu i reče Isusu:

PILAT: Odakle si ti?

A Isus mu ne dade odgovora. Kaže mu dakle Pilat:

PILAT: Meni ne odgovaraš? Neznaš li da imam vlast propeti te i vlast imam pustiti tebe?

Odgovori mu Isus:

ISUS: Ne bi imao nadamnom nikakve vlasti kad ti ne bi bila dana odozgor. Zato onaj koji me je predao tebi veći grijeh ima.

I od tada gledaše Pilat da ga pusti. A Židovi vikahu govoreći:

ZBOR: Ako ovoga pustiš nijesi prijatelj Cezarov, svaki bo koji se kraljem čini protivi se Cezaru.

A kad Pilat začu ove riječi izvede Isusa na dvor i sjede na sudačku stolicu, na mjestu koje se zove Litostrotos, a židovski Gabota. A bijaše petak uoči vazma oko šeste ure i reče židovima:

PILAT: Evo Kralja vašega!

A oni vikahu:

ZBOR: Smakni, smakni, propni njega

Reče im Pilat:

PILAT: Kralja vašega da propnem?

Odgovoriše veliki svećenici:

ZBOR: Mi nemamo kralja nego Cezara.

Tada im ga predade da ga propnu. Uzeše dakle Isusa i izvedoše. I noseći križ svoj izađe na mjesto koje se zove Kalvarija a židovski Golgota, gdje ga propeše i s njime drugu dvojicu, s jedne i s druge strane a posrijedi Isusa. A Pilat napisa i natpis i stavi na križ. A bijaše napisano: Isus Nazaraninin Kralj Židovski. Ovaj dakle natpis pričitaše mnogi od Židova jer mjesto gdje bi propet Isus bijaše blizu grada. A bijaše napisano: židovski, grčki i latinski. Govorahu dakle Pilatu veliki svećenici židovski:

ZBOR: Nemoj pisati: Kralj Židovski nego da je on rekao - Kralj sam Židovski.

Odgovori Pilat:

PILAT: Što upisah, upisah.

Vojnici dakle, kad ga propeše uzeše haljine njegove i načiniše četiri dijela: svakome vojniku po dio i odjeću. A odjeća ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Rekoše dakle među sobom:

ZBOR: Ne razdirajmo je nego bacimo kocke za nju, čikova da bude.

Da se Pismo ispuni, koje govori:

Razdijeliše među sobom haljine moje i za odjeću moju baciše kocke.

Vojnici dakle to učiniše. A stajahu kod križa Isusova Mati njegova i sestre Matere njegove, Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kada dakle vidje Isus Mater i učenika koga ljubljaše, gdje stoji, reče Materi svojoj:

ISUS: Ženo, evo sin tvoj

Zatim reče učeniku:

ISUS: Evo Mati tvoja.

I od onoga časa uze je učenik k sebi. Po tom znajući Isus da je već sve svršeno, da se ispuni Pismo, reče:

ISUS: Žedan sam.

Ondje pak stajaše sud pun octa i oni natakavši spužvu napunjenu octom na palicu od Isopa, prinesoše k ustima njegovim. Kada dakle Isus primi ocat, reče:

ISUS: Svršeno je.

I prignuvši glavu predade duh.

Židovi dakle, jer bijaše petak, da ne bi tjelesa ostala na križu u subotu, bijaše bo velik onaj dan subotnji, zamoliše Pilata da im se pribiju goljeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici te prvomu prebiše golijeni i drugomu s njim propetome. A došavši k Isusu, kad vidješe da je već umro ne pribiše mu golijeni nego jedan od vojnika kopljem otvori bok njegov i odmah poteče krv i voda. I onaj koji vidje, svjedoči i istinito svjedočanstvo njegovo. I on zna da istinu govori da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo:

Ni kost na njemu nećete prelomiti.

I opet drugo Pismo govori:

Vidjet će koga probodoše.