Božić - rođenje Gospodinovo

Božić - rođenje Gospodinovo Liturgijske novosti za sljedeći tjedan (Božićno vrijeme)

 

SVEČANE MISE: 10,45 i 16,30 sati.

- Poslije podne misa u 16,30 sati, nova crkva.

- Ponedjeljak sv. Stjepan misa u 11 sati, nova crkva,

- Utorak sv. Ivan ap. i ev. misa u 16,30 sati, Gospina crkva.

- Srijeda Nevina dječica u 8,30 sati, Gospina crkva.

- Četvrtak misa u 16,30 sati Gospina Crkva.

- Petak sv. Obitelj I. M. J misa u 16,30 sati, Gospina crkva.

- Subota završetak godine misa zahvalnica u 16,30 sati, nova crkva

- Nedjelja Nova godina, sv. Bogorodica Marija, Dan mira; mise u 9,30, i 16,30 sati, nova crkva,

- poslijepodne iza 13 sati tradicionalno kolo na Pijaci „Na dobro Vam mlado lito dojde"

 

* Glas Koncila: Glasnik SIM; Glanik Sv. Josipa; Marija;

 

 

Slavimo veliko otajstvo naše vjere - Svetkovinu Gospodinova rođenja. Čudesnost ovoga Božjeg dara neka nam bude trajni izvor obraćenja Gospodinu i truda oko izgradnje svijeta po nebeskim mjerilima

Fotografije (Selačke jaslice) 

 

 

 

Kad su pastiri već odavno bili otišli, a u siromašnoj je štalici nastala tišina, podigne Dijete glavicu i pogleda prema vratima. Ondje je stajao dječak, zaplašen i stidljiv.

"Dođi bliže", reče Dijete,"zašto se bojiš"?

"Zato što ti nisam ništa donio", reče dječak.

"A ja bih vrlo rado od tebe nešto dobio", reče Dijete u jaslicama.

Mali se stranac na to uzruja: „Ja ništa ne znam! Ništa ne posjedujem! Kad bih nešto imao, dao bih ti."

I dječak je kopao po džepovima svojih starih hlača.

"Evo starog nožića kojega sam našao. Evo ti ga!"

"Ne", reče Dijete, "zadrži nožić. Ja od tebe želim nešto posve drugo. Želim tri stvari."

"Vrlo rado", reče dječak,"ali što?"

"Daruj mi svoju posljednju sliku koju si nacrtao."

Dječak se zacrveni,bilo mu je neugodno. Da ni Marija ni Josip ne čuju, dječak se posve približi Djetetu: "Ali slika je bila tako loša, da je nitko nije htio ni vidjeti."

 

"Upravo zato", reče Dijete u jaslicama "upravo zato hoću tu sliku. Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne sviđa, što druge u tvom životu ne zadovoljava."

"A onda", nastavi Dijete,"želim da mi daš svoj tanjur."

"Ali njega sam danas razbio", zamuca dječak.

"Upravo zato ga hoću", reče Dijete. "Donesi mi uvijek sve ono što je u tvom životu slomljeno, da to opet zacijelim. I kao posljednje, daj mi svoj odgovor roditeljima kad su te pitali kako si razbio tanjur."

Sada se dječak ražalosti i zamuca: "Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali to je bila laž. Stvarno sam ga u ljutnji bacio na kameni pod."

"To sam htio znati", reče Dijete.

 

"Donesi mi uvijek sve zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju okrutnost. Sve ću ih uzeti. Ti ih ne trebaš. Želim te razveseliti i oprostiti tvoje pogreške.

Od danas možeš doći svakoga dana k meni."

 

Na vrh stranice