Kontaktirajte nas:
021/622-663

Radno vrijeme Općine:
08 do 15 h (pon-pet)

Danas je: 

Svehrvatska jezična metropola

Svehrvatska jezična metropola

U zadnjem broju "Vijenca" od 8. rujna 2011. izašao je članak o 21. pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva! Autor teksta, kojeg u cijelosti prenosimo, je gosp. Dragutin Pasarić

21. pjesnička manifestacija Croatia rediviva, Selca na braču

Dragutin Pasarić

 

Trg Stjepana Radića u Selcima na otoku Braču po 21. put (6. i 7. kolovoza) u duhu naslova manifestacije Croatia rediviva oživio je u programskom pristupu ča - kaj - što svehrvatsko jezično zajedništvo. Najvećim dijelom stihovi su izgovoreni čakavštinom, među kojima i domaćih autora s otoka Brača, te kajkavštinom iz Moslavine i razumljivo ponajviše štokavštinom s prostora šire Hrvatske i BiH. Hrvatsku etnološku glazbenu baštinu interpretacijama je upotpunila i poznata kantautorica Lidija Bajuk. Ovogodišnji pjesnički Maslinov vijenac dodijeljen je Igoru Zidiću. Predstavljen je na 317 stranica zbornik Maslinov vijenac 4. iz stvaralaštva ovjenčanih od 2006. do 2010.

 

Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, ovogodišnji je poeta oliveatus

 

Promiču se i štite rič, reč i riječ

Uz ovu agencijsku vijest, dakako, nužno je, i u današnje vrijeme kada se sve udaljeniji od izravne riječi koristimo informacijskim sustavom i gubimo bliskosti govora licem u lice, reći nešto više. Posrećilo mi se, eto, da se spomenutih dana nađem u prelijepim Selcima, općinskom središtu u unutrašnjosti otoka Brača. Riječ je o mjestu sa spomenicima koje nemaju ni kulturne metropole (Tolstoj, Tuđman, Mock, Genscher, Ivan Pavao II... Krist Kralj Ivana Meštrovića). No ono što posebno raduje, Selca su na svoj način svehrvatska jezična metropola s mramornim Zidom od poezije. On jednako promiče i štiti rič, reč i riječ. I zaista jezikom vlastitosti ulazeći u treće desetljeće tu se osjeća oživljena Hrvatska naših dana. I kako reče u svom nadahnutom, a, čuo sam, svake godine posebnom, govoru njezin utemeljitelj Drago Štambuk, „usprkos minimalnoj financijskoj i inoj potpori, znak je da stoji na živac-kamenu i u samu srcu poetsko-jezične identitetne pećine, s raskošnim poetskim i jezičnim blagom što namrijehu ga preci, a jednako snažno i ustrajno stvaraju suvremenici". A koje je značenje manifestacija poprimila, pokazuju uz nazočnost domaćih, načelnika Općine Ivice Škrpace i zamjenika župana Splitsko-dalmatinske županije Viska Haladića, i njezini gosti: savjetnica predsjednika RH Ive Josipovića Zrinka Vrabec Mojzeš, glavni tajnik HAZU Pavle Rudan, predsjednik DHK Božidar Petrač, predsjednik MH Igor Zidić, akademici Tonko Maroević i Radoslav Katičić, predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak...

 

Drago Štambuk - veleposlanik hrvatskih govora

Ime manifestacije spomen je na djelo Pavla Rittera Vitezovića Croatia rediviva (objavljeno je u siječnju 1700. na latinskom jeziku u Zagrebu) i odgovor na domovinsku postojanost programski i viteški Hrvatskoj potrebnih i bližih godina. Organizacijski iza nje stoje: Udruga Croatia rediviva, Općina Selca, KUD Hrvatski sastanak 1888. i Društvo hrvatskih književnika. Pokretač, 1991, te skupne oživjelosti na ideji trojstvenosti i povezivanja hrvatskog jezika u stihu sin je bračkih polja i vinograda, uvala i kamena Drago Štambuk. Aktualni je hrvatski veleposlanik (trenutno u Brazilu), a zapravo veleposlanik hrvatskih govora u rodnim Selcima. Da je tomu tako, moglo se osjetiti za njegova nastupnog govora u kojem je citirao ruskog nobelovca Jozefa Brodskog. Štambuk se s Brodskim družio u Londonu i u vezi s tim istaknuo: „Često mi je znao reći da je ruski jezik jedina njegova prava domovina te kako ga engleski, na kojemu je također uspješno pisao, ne može nikako nadomjestiti, dok su potencijalne, zemaljske i ine domovine, od Rusije do SAD-a, od sekundarne važnosti u odnosu na formativno i esencijalno biće materinskoga jezika. Govorim to kako bih potkrijepio i svoje životno uvjerenje o nenadoknadivoj važnosti jezika za poetsku riječ i spoznaju najdublje vlastitosti."

 

 

 Zoran Kršul, Drago Štambuk, Igor Zidić i Božidar Petrač

 

 

Za kazivanje ljepote i snage hrvatskoga stiha početak kolovoza u Selcima ima i povijesnu utemeljenost. Sjećanje je to na 9. kolovoza 1943, kada su talijanskom okupacijom Selca spaljena do temelja. No već na prvom koraku manifestacije povijest se za širi hrvatski prostor ponovila. Prvi Maslinov vijenac 1991. pjesniku Zlatanu Jakšiću dodijeljen je na plitvički krvavi Uskrs. Sam pak otok ne može ni danas bez ljetnih požara pa je tako bilo i ove godine, zahvatili su veliki prostor zapadnoga dijela otoka Brača. Drago Štambuk priopćit će brojnoj publici na otvorenom, brojnim gostima, ali i pjesnicima, okupljenima pod sjenom tornja crkve Krista Kralja: „Zlosilje iz 1943. i učestali ljetni požari ugradili su se u naš gen, u naše stihove, naše misli i našu narav. Vodena masa mora i moć spomenutih poharnih ognjeva u nama složiše agonski sraz. Vječnu borbu Titana. Mi, Selčani i Bračani, podizali smo svojim kamenjem i Bijelu kuću i zgradu Ujedinjenih naroda, Dioklecijanovu palaču, pariška i bosporska zdanja, pa ćemo - vjerujem - znati i umjeti sanirati ruševine koje zjape u nebeska ždrijela udaljenih galaksija."

 

Spontanim govorenjem do mramornog Zida od poezije

Pjesnička manifestacija u Selcima ima dragocjene posebnosti. Istodobno nudi spontani ton kazivanja vlastitih stihova, a potom objavljuje ime ovjenčanoga Maslinovim vijencem. On kao poeta oliveatus iduće godine kleše svoj stih na mramorni Zid od poezije. Nakon petog laureta izlazi kritički pripremljen zbornik sa stvaralaštvom nagrađenih. S ovogodišnjim četvrtim brojem stranice je dosad ispunilo dvadeset pjesnika (iz svih triju hrvatskih književnih idioma), što zasigurno čini korisnu riznicu suvremenoga hrvatskog pjesništva. To je drugog dana 7. kolovoza naglasio i promovirajući četvrti broj glasoviti hrvatski jezikoslovac akademik Radoslav Katičić (Vijenac je prikaz akademika Katičića pod naslovom Croatia rediviva, Deo gratias objavio u broju od 30. lipnja). U njemu su zastupljeni: Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent i Zoran Kršul. U dvadeset godina Maslinovim vijencem ovjenčani su: Zlatan Jakšić, Drago Štambuk, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Vesna Parun, Luka Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Vlasta Vrandečić Lebarić, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Mrkonjić, Petar Gudelj, Sonja Manojlović, Tatjana Radovanić, Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent i Zoran Kršul. Nakon što je pjesmom Maslina Vladimira Nazora (Postire na Braču) započeo ovogodišnji trosatni pjesnički maraton pod zvijezdama prošlogodišnji dobitnik Maslinova vijenca Zoran Kršul, najavljen je u Zid poezije uklesanim stihom: „Riječ, ta najljepša razrokost na usnama". Našao se tako njegov stih uz prethodne autore, među kojima i onih koji više nisu među nama: „Ljubav presađuje moje misli u vrtove vječnosti" (Vesna Parun); „I kad nikog od nas ne bude / Sjat će sunce nad oranicama." (Dragutin Tadijanović); „Budeš li otvoren kao vrata ruina, / svi će putevi voditi kroz tebe." (Slavko Mihalić).

 

Maslinov vijenac Igoru Zidiću

Kršul je Selcima uputio pozdrav iz primorskog mjesta Selce kod Crikvenice, sretan što sa sudionicima ovogodišnje priredbe može podijelili zanos pjesništvom. A onda su dijeleći njegov zanos praćeni pljeskom nastupili: Tatjana Radovanović, Lidija Bajuk, Juro Štambuk, Acija Alfirević, Silvija Buvinić, Božica Brkan, Joško Božanić, Fikret Cacan, Marina Kljajo Radić, Tomislav Milohanić, Anabel Zanze, Fabijan Lovrić, Marčelo Štambuk, Dragutin Pasarić, Siniša Vuković, Dunja Kalilić, Đuro Vidmarović, Tonko Maroević, Vesna Trutanić, Drago Štambuk, Mladen Machiedo, Diana Burazer, Igor Zidić, Nevenka Nekić i Vlasta Vrandečić Lebarić. I tu se osjetila oživljena Hrvatska današnjice, jer dio stihova izašao je iz intime i ljubavne tematike, zašao ne samo u pejzažni nego i socijalni i aktualni domoljubni trenutak. Na koncu ovjenčanici - poetae oliveati, Mladen Machiedo, Tonko Maroević i Drago Štambuk, članovi trojstvenoga vijeća, odlučili su o 21. ovjenčaniku. Maslinovim vijencem okitili su Igora Zidića. Izbor je potvrda da je njegovo djelovanje na području hrvatske kulture prepoznatljivo ne samo kao povjesničara umjetnosti i aktualnog predsjednika Matice hrvatske nego i u pjesništvu, što ga je, kako je rekao, ugodno iznenadilo. „Biti pjesnik nije zvanje, to je dio mog zanimanja za literaturu, koju sam uz povijest umjetnosti i studirao. S literaturom se stalno susrećem pa i borim - u životu i u Matici hrvatskoj", smisao je riječi upućenih uz dodjelu Maslinova vijenca izborena u konkurenciji tridesetak pjesnika. Zidić je pohvalio što se tu okupljaju ne dokoni, već zaista umjetnici riječi od formata s naglaskom na vrijednosti sva tri hrvatska narječja. Bez dvojbe, izbornici su osjetili da u dobitnika caruje pjesnička duša, potvrđena i objavljenim zbirkama. Stoga će se iduće godine stih Igora Zidića „I za koscem / ide / Kosac" naći na mramornom Zidu od poezije. Uostalom u pogovoru najnovije Zidićeve pjesničke zbirke priređivač Ivan Rogić Nehajev ističe usmjerenost Zidićeva pjesništva na Sredozemlje kao osnovu građe s mjestopisnim mrežama upravo tog podneblja. Očigledno je, jer i stihovi koje je čitajući ponudio Selcima nosili su slike prepoznatljiva, istinski proživljena ozračja nedaleke morske obale, pa će stoga naći mjesta i u petom jubilarnom Maslinovu vijencu.

 

Oživljena Hrvatska i na tragediji Domovinskog rata

 

Čakavština se čula ponajviše, što je i prirodno. Misija moga moslavačkog pjesničkog kruga okupljena oko kutinskog ogranka Matice hrvatske bila je predstaviti manifestaciju Grozdovi i stihovi, koja bi također promicala trostruku raznovrsnost govora, dakako s obzirom na prostor održavanja naglašenije kajkavsku pjesničku riječ. U Selcima govorila ju je, osobito poznata u varijanti svog kriškog (kekavskog) govora, pjesnikinja Božica Brkan. Đuro Vidmarović s granice kajkavskog i štokavskog (rijeka Ilova) odlučio se za štokavski govor. I kada sam već stavio točku na ovaj članak, čuo sam ga u Pakracu komemorirati ime liječnika i humanista Ivana Šretera uz dvadesetu obljetnicu njegova smaknuća na početku Domovinskog rata i još danas neznana groba. „Ubijen je sanjar, čovjek dijaloga, praktični kršćanski vjernik, ali i branitelj hrvatskog jezika. Umjesto penzionisani oficir u dokumentu koji nije bio vojni upisao je umirovljeni časnik, i bio utamničen", govorio je diplomat i pjesnik Đuro Vidmarović, prijatelj Ivana Šretera. U Pakracu je bila prva kovnica hrvatskog novca, a u spomen na Ivana Šretera časopis Jezik danas tu nagrađuju one koji u poplavi stranih za određene pojmove skuju hrvatsku riječ. Prava Croatia rediviva! Jedan od dobitnika, po zvanju Šreterov kolega, jest i liječnik Drago Štambuk. Od dodijeljene tri, on je 2009. ponio prvu nagradu. Utemeljitelj pjesničke manifestacije u Selcima ponudio je iz svog medicinskog djelokruga za riječ stent hrvatsku zamjenu - proširnica, žilni potporanj. A u Pakracu je 1928. preminuo liječnik Slovak Matej Bencur alias Martin Kukučin. Humanošću svoje profesije i zapaženim književnim djelom Dom v stráni zadužio je Selca. U njima je živio od 1893. do 1906. Bio je i jedan od pedesetak članova Matice hrvatske u tom mjestu (1896). I upravo uz ovogodišnju manifestaciju Croatia rediviva, pored ranije na hrvatskom, na kući u kojoj je radio otkrivena je spomen-ploča na slovačkom jeziku. Za taj čin pobrinulo se Ministarstvo vanjskih poslova Slovačke. Priređena je i dokumentarna izložba o životu i djelu Martina Kukučina. Očekuje se i spomen-poprsje (inače u Americi izradio ga je Ivan Meštrović). Otkriću ploče bili su nazočni i veleposlanik Republike Slovačke u Hrvatskoj Roman Supek te Igor Otčenaš iz Ministarstva vanjskih poslova Slovačke. Uz pjesničku riječ i gostoljubivost otoka Brača, i to je jedna o osobitosti ovogodišnje priredbe Croatia rediviva u Selcima.

Preuzeto; www.vijenac.hr

Fotografija: Nives Gajdobranski