Kontaktirajte nas:
021/622-663

Radno vrijeme Općine:
08 do 15 h (pon-pet)

Danas je: 

Spomen na Zlatana Jakšića

Spomen na Zlatana Jakšića

9. siječnja 1924. - 17. ožujka 2007.

17. ožujka, navršava se 8 godina otkako je preminuo pjesnik Zlatan Jakšić, zacijelo najveći čakavski začinjavac druge polovice XX. vijeka. A umro je "otac bračke čakavštine" na isti datum kao i značajev hrvatske književnosti en general: Antun Gustav Matoš.

Nimalo slučajno, reklo bi se, jer je upravo Matoš svojim Hrastovačkim nokturnom spočetka minulog vijeka udario imprimatur našem dijalektalnom pjesništvu (samo jednom obliku kajkavštine), a Jakšić je svojim čakavskim izrazom prema kraju istog stoljeća zavrijedio najveći broj pjesama (uz Dragu Ivaniševića) u glasovitoj Antologiji čakavskog pjesništva Milorada Stojevića!

Zlatan Jakšić je rođen u Selcima na Braču 9. siječnja 1924. u težačkoj obitelji, i upravo je ta činjenica - "institucionalno otočko težaštvo" - bila presudna u njegovom bavljenju poezijom, kao i usmjeravanjem same i estetske i tematske krivulje u kojoj se ima gibati ta ista poezija. Jerbo, Jakšić se nije bavio nikakvim velikim temama ili apstrakcijama ikoje vrste; dapače, on je u meritum svojeg pjesništva metnuo malog, običnog čovjeka kao jarbol! Šalio se s njegovom naivnošću, rugao se njegovoj gluposti, ali je znao i finim lirskim sredstvima - kao meštar kamenoklesar, diladur - opisati i oblikovati život svojeg mjesta, proniknuvši duboko u pore svakodnevice, običaja ili navika. Model koji je Jakšić uzeo i rabio, primjenjiv je i na otočnost općenito, pa su njegovi kanconijeri primjenjivi na širi dalmatinski areal, a ne samo na kampanilizam rodnih mu Selaca ili otok Brač u cjelini.

Svoj je pjesnički prvijenac Zavitri i spjaže (1958.) objavio u Kninu, gdje je djelovao kao gimnazijski profesor. Već ta pjesmozbirka svrnula je pozornost na se, a koliko je samom autoru bilo stalo da ne padne pod utjecaj hiperprodukcije, nego da ono što napiše bude koncentrirano umjetničkom vrijednošću, vidimo u činjenici da je narednu zbirku pjesama objavio gotovo dva desetljeća kasnije. Bit će to Snig na Braču (1977.). Desetljeće će proteći do nove knjige, Vrime od škoja (1988.), a onda još desetljeće i pol do najposljednijega Jakšićevoga kanconijera Pivac na humaru (2002.). Ovu sjajnu kvadriforu čakavske poezije naš je demijurg nadogradio knjigom Jesenjin po brašku i po brošku u dva izdanja (1989. i 1998.), u kojoj je on na selačku čakavštinu preveo dio lirike toga ruskoga klasika, a kolega mu Đuro Žuljević te je iste pjesmotvore prikazao oblikom bolskoga dijalektalnog idioma.

Zlatan Jakšić mirovinu je zavrijedio kao univerzitetski profesor na Sveučilištu u Zadru, gdje je među studentima uživao ugled omiljenog predavača. Životom je bio vezan uz taj grad, ali je srcem vazda bio ukotvljen u selačkoj bračkoj luci, točnije u uvali Studena. Ostat će upamćen i kao briljantni humorni pjesnik koji strasno deklamira svoje verse, ali i po ništa manje srčanom pjevanju glagoljaških crkvenih napjeva u selačkoj crkvi i procesijama u ili uokolo mjesta.

Siniša Vuković

Originalni tonski zapisi:

Paketi

Otvaranje paketa

Ćulak

Snig na Braču

Gomila