Kontaktirajte nas:
021/622-663

Radno vrijeme Općine:
08 do 15 h (pon-pet)

Danas je: 

Gljive otoka Brača

Gljive otoka Brača

Otočani su svojim bićem vrlo vezani uz dušu prirode i dobro je poznaju, pa između ostalog razlikuju i razne vrste ljekovitog i samoniklog jestivog bilja i plodova.

Najčešće mišljenje stanovnika kontinentalnih krajeva koji se s gljivama nisu osobito šire bavili - je da u Dalmaciji nema gljiva ili da ih ima zanemarivo malo. No, istina je da ih ima zaista mnogo, vrstama i količinom. Broj pronađenih speciesa još je prije nekoliko godina samo na otoku Braču prešao dvije tisuće, upitnije vrste pažljivo se verificiraju, jedan manji dio nalaza pohranjen je i u fungariju Hrvatskog mikološkog društva, a svaka sezona iznjedri i nove vrste - stalno potičući radost istraživanja, fotografiranja, determiniranja, učenja i razumijevanja pregoleme taksonomijske i morfološke složenosti, a svakako pružajući i užitak konzumiranja.

 Otočani su svojim bićem vrlo vezani uz dušu prirode i dobro je poznaju, pa između ostalog razlikuju i razne vrste ljekovitog i samoniklog jestivog bilja i plodova. Na Braču se, možemo kazati oduvijek - tradicionalno uživa krvotočna mliječnica (L. sanguifluus), nešto manje rujnica (L. deliciosus), a zadnjih godina otočani polako upoznavaju i niz drugih jestivih vrsta, primjerice - rudnjaču, lipiku, sunčanicu, borov čavlić, modrikaču, martinčicu, mišeka, maslenku, boričare, puhare, smrčke, judino uho. Ovdašnji (dolce-garbo) recept za pripremu krvne mliječnice opisan je i u "Dalmatinskoj kuharici" D. Marjanović, nazvan "gljive na brački način". Neprofesionalnim istraživanjem gljiva otoka Brača hobistički se najcjelovitije bave mikolozi-amateri Mario Španja i Marijo Carević, uz još nekolicinu povremenih zaljubljenika u gljivarstvo.

Brač je veliki otok, dugačak je gotovo 40 kilometara, a Vidova gora visoka je 780 metara, pa je Brač i najviši dalmatinski otok. Vrlo je raznolik u svakom smislu i nije rijetkost da se, putujući s njegove južne obale, preko Vidove gore do sjeverne obale u jednom danu izmijene tri različite mikroklime. Geoklimatski smještaj otoka uzrokuje glavninu plodonošenja tijekom kasnije jeseni, a za blage zime niz vrsta nalazimo i kroz prosinac, neke čak i u siječnju.

Ljeto je presuho i prevruće, a ako je kroz drugu polovicu kolovoza jače kišilo - početkom rujna mogu se očekivati ranije Amanite, Russule, Boletusi i neki predstavnici drugih rodova. Vrhunac sezone ipak je u listopadu i studenom, te u prvom dijelu prosinca, kad je na kontinentu već prehladno. Tada još nalazimo neke Lactariuse, Clitocybe, Tricholome, Lepiste, čak i kasnije Russule. Dugotrajnija bura uzrokuje stanku, tada gljive tražimo u zaštićenim dubljim i vlažnijim dolcima i južnim ekspozicijama.

U geološkom sloju Brač je pretežno vapnenački, tek s nešto dolomitskih proslojaka. Pedološka slika je raznolika, prevladava zemlja crvenica, mjestimice ima crnice i smeđeg tla, a na nekoliko pozicija i glinasto-pjeskovitog, s pripadajućim vrstama gljiva. Na Braču od amofilnih utrobnjača tako nalazimo i Pisolithus arrhizus, od Ascomyceta nekoliko Morchella i Helvella, niz Peziza i drugih vrsta, a od Basidiomyceta nalazimo amofilne predstavnike više rodova.

Otok Brač je na mnogim lokacijama krševit, ali je i prilično dobro pošumljen. Na žalost, ljetni požari opustošili su mnoge lijepe šume, osobito šume hrasta crnike ili česvine (Q. ilex). Klimatski, kao i prema biljnom pokrovu - Brač možemo podijeliti u više regija. Najviši dio otoka pošumljen je lijepom i prilično velikom šumom dalmatinskog crnog bora (P. nigra var. dalmatica), mjestimice miješanim s česvinom, hrastom dubom (Q. vergiliana) i crnim grabom (O. carpinifolia). Ovaj središnji povišeni dio nalazi se između 450 i 780 m nadmorske visine i stanište je mnogih vrsta gljiva. U prijelaznim arealima ima i dosta smriječa (J. oxycedrus).

 

Niži dio većinom je pošumljen česvinom, samostalnom ili miješanom s jasenom (F. ornus) i bjelograbićem (C. orientalis). Najniži dio, do oko 150 m nadmorske visine uglavnom je pošumljen alepskim borom (P. halepensis), često samostalno ili miješan s česvinom i mnogim predstavnicima mediteranske makije, mjestimično vrlo gusto. U tom arealu rastu i neke halofitne vrste kojima je potrebno veće prisustvo soli u supstratu. Antropomorfiziranog tla ima također dosta, uglavnom manjih i većih polja i vinograda, a veći dio nižeg areala je pod maslinicima. Najčešće vrste gljiva koje nalazimo u maslinicima su: A. campestris, A. arvensis, V. gloiocephala, M. melaleuca, C. dealbata, O. olearius i V. depressum.

Ovdje u kratkom prikazu možemo dati sintetski pregled kroz značajnije srodstvene skupine i istaknuti neke češće ili zanimljivije vrste gljiva otoka Brača. Agaricusi su vrlo dobro zastupljeni, na Braču raste i nekoliko Macrolepiota (najčešće procera), Pluteusi nisu česti, ali ima niz Leucoagaricusa, mnoštvo sitnih i nešto krupnijih Lepiota, nekoliko Cystodermi, lijepi broj Amanita (osim čuvenijih vrsta nađe se i vittadinii, ovoidea, proxima, gracilior, mairei). Nalazimo i niz vrsta iz više rodova porodica Coprinaceae i Strophariaceae, ali najmanje Pholiota.

Porodica Tricholomataceae odlično je zastupljena, a osobito nalazimo mnoge Clitocybe, cijeli niz Tricholoma (od manje poznatih spomenimo batschi, basirubens, scalpturatum, acerbum, psammopus, bufonium, album), nekoliko Lepista, Melanoleuca, Lyophylluma i Laccaria, više Mycena, nekoliko Collybia, Marasmiusa i predstavnika drugih srodnih rodova. Tek smo uz novije monografije (većinom talijanske) i suradnju s Hrvatskim mikološkim društvom spoznali niz upravo strogo mediteranskih vrsta, pa sada znamo da na Braču rastu primjerice i Marasmius corbariensis, Galerina meridionalis, Lyophyllum littoralis i dr. Borov čavlić vrlo je čest, na Braču raste i priličan broj Hygrocyba, kao i Hygrophorusa (od manje poznatih spomenimo gliocyclus pod crnim borom i leucophaeo-ilicis pod česvinom). Pleurotaceae nisu osobito zastupljene.

Na Braču raste i nekoliko Hebeloma (sinapizans često u velikim količinama), a posebnu pažnju valja posvetiti i stručnijem istraživanju koprenki i cjepača kojih na otoku ima zaista mnogo vrsta, ali ne i u većim količinama. Izvrsno su zastupljene Russule, a osim tridesetak poznatijih vrsta mjestimice nalazimo i mnoge druge koje se u literaturi rijetko spominju, primjerice cutefracta, ferreri, luteotacta, chloroides, ilicis, odorata, acetolens, ochrospora, većinom stanovnice šume česvine. Osim prije spomenutih jestivih Lactariusa, od manje poznatih vrsta na Braču rastu tesquorum, cistophilus, mairei, mediterraneensis, acerrimus, atlanticus i druge.

Ima i dosta lisičice s par varijeteta, a mjestimice i zlatonoge trubače. Ni Hydnaceae nisu loše zastupljene. Od cijelog mnoštva rupičavki kao zanimljivije spomenimo Ganodermu lucidum, Phellinus pini, Scenidium nitidum i Polyporus meridionalis, a uz more na tamarisima raste Inonotus tamaricis. Vrganjevke su znatno zastupljene, na otoku raste više jestivih Boletusa (nisu rijetki ni queletii, appendiculatus, erythropus, torosus, a od atraktivnijih spomenimo i nejestivi B. lupinus), Gyroporus castaneus, nekoliko Xerocomusa i više Suillusa (luteus, mediterraneensis, bellinii i dr.). Od Leccinuma (ili po novome Krombholziella) za sada je nađen samo lepideus (corsicum, dosta čest) i griseum (rijedak). Od zanimljivijih vrsta ponekad se nađe i Boletopsis leucomelaena.

 

Na Braču rastu i razne Ramarie, Clavarie, Clavariadelphusi i Clavulinopsisi, te poneka Thelephora i Typhula. Od značajnijih utrobnjača raste par Rhyzopogona, par Cyathusa, poneki Melanogaster, više Lycoperdona, Calvatia, Bovista, Scleroderma i Geastruma, poneki Phallus i Clathrus, a od neobičnijih vrsta spomenimo Pisolithus arrhizus, Mycenastrum corium, Endoptychum agaricoides, Myriostoma coliforme i Colus hirundinosus.

Golemo carstvo Ascomyceta stalno nas iznova zapanjuje brojem redova, porodica, rodova i vrsta. Nađu se i Leotia, Trichoglossumi i poneka druga jezičnjača. Na otoku raste cijeli niz Peziza i predstavnika drugih rodova sitnih zdjeličastih ascomyceta, u borovoj šumi nije rijetka Sarcosphaera eximia, ponekad se nađe i Sarcoscypha macaronesica, par Otidea, Discina perlata, često je i nekoliko Helvella i poneka Morchella, a očekujemo naći i koju podzemnu ascomycetu, ako ne neki od cjenjenijih Tubera, onda barem neku Terfeziu ili predstavnike nekog od srodnih rodova.

Zanimanje za istraživanje gljiva na otoku Braču je zadnjih godina u porastu, a uz svo zdravlje i radost koju takva zanimacija može polučiti, te uz vrijedan doprinos znanosti - vrijeme je sazrijelo i za razmišljanje o osnivanju gljivarskog društva.

Mario Španja