Maslinovim vijencem ovjenčan Milko
Valent
Korisni alati
'Hrvatska jest svijet, ona ima biti i mora biti svijet, no svijet je samo onda kada je svoja i kada znade svoju Riječ, svoj pjev, svoju glazbu, svoja groblja i katedrale', rekao je utemeljitelj manifestacije Croatia Rediviva dr. Drago Štambuk.
Prava fešta od stihova održana je u petak i subotu u Selcima na otoku Braču na Trgu Stjepana Radića, popularnoj selačkoj Pijaci: po 19. put održana je svehrvatska pjesnička manifestacija Croatia rediviva. Pijaca je bila prepuna razdraganih posjetitelja, među kojima su bili i predstavnici lokalne vlasti ,gradonačelnik Ivica Škrpaca i Visko Haladić, dožupan Splitsko-dalamtinske županije.
Hrvatski pjesnici u prekrasnom su ambijentu nadahnuto i s ushitom čitali pjesme po vlastitu izboru, a bili su to Damir Šodan, Anela Borčić, Zoran Kršul, Tomislav Marijan Bilosnić, Denis Peričić, Tomislav Milohanić, Milko Valent, Lana Derkač, Davor Šalat, Tatjana Radovanović, Natalija Badovinac Ostojić, Vlasta Vrandečić Lebarić, Siniša Vuković, Nevenka Nekić, Neva Kežić, Marčelo Štambuk, Josip Palada, Pajo Kanižaj, Fabijan Lovrić, Juro Štambuk, Ivan Kutnjak, Đuro Vidmarović, Mladen Machiedo.
U pauzi vijećanja za dodjelu vijenca za novog poetu oliveatusa nastupio je operni pjevač Ronald Braus.
Čast predstavljanja publici na početku svečanosti imao je prošlogodišnji poeta oliveatus Mladen Machiedo, a nakon otkrivanja njegove ploče na Zidu od poezije.
Ove godine maslinovim vijencem ovjenčan je pjesnik Milko Valent, on je dakle postao poeta oliveatus za 2009. godinu.
Dr. Drago Štambuk: Mudro graditi budućnost!
"Velika mi je radost po 19. put otvoriti našu pjesničku manifestaciju Croatia Rediviva koju utemeljih 30. travnja 1991, uoči Krvavog Uskrsa naše Domovine. Tim više što od prošle godine datumski je vežemo uz Dan sjećanja na paljenje Selaca, kada je 9. kolovoza 1943. naš prelijepi gradić sravnjen sa zemljom. Spaljena Selca naša su hrvatska, otočka Hirošima. O tomu govori i spomen–ploča podignuta prošle godine o 65. obljetnici ova kataklizmičkog događaja.
Umorni od povijesti - i sveiznovnog njena ponavljanja - čeznemo mir, trajan, dubok, neporočan. Civilizacijske univerzalne zasade ispod kojih se ne bi smjelo ići!
Da li je potonje moguće i da li smo sposobni izdići se iznad zlehude učiteljice života, vlastite ljudske nesavršenosti i graditi uljudbu mira i ljubavi? Da li je utopijski sanjati takvu budućnost? Postade li idealizam potrošena roba? Ne, i ne ! Odgovor se nameće sam, jer pristajući na pesimističku varijantu povijesna hoda postajemo poraženi a izbor je naš, ipak i uvijek, život u dostojanstvu.
Utoliko i kroz pjesničku riječ neka se osnaže naša srca i pokrene volja, tako da i s Riječju iniciramo akcije koja će nas privesti putu suradnje, samoodrživosti i opstanka. Došavši od povijesti do Riječi – naglasit mi je potku ove svehrvatske manifestacije koja na trojstvenosti hrvatskoga jezika i njegovih distinktnih dionica: čakavske, kajkavske i štokavske – gradi toliko potrebnu nutarnju hrvatsku jezičnu, i ne samo jezičnu već i političku, ravnotežu: između središta i periferije, Sjevera i Juga, plavoga Jadrana i zelene Slavonije, standarda i dijalekata; u slobodi i bez prisile, kako se to zbiva na trgu mučenika Stjepana Radića.
Hrvatskoj ne trebaju utezi povijesti, ona potrebuje krila i sapnice za budući lijet. Niti nazovi-progres joj ne treba pod svaku cijenu, svakako ne onaj koji zatvara obzorja. Pozivam sve vas ovdje nazočne, kao i sve građane ove zemlje, da u starodrevnoj Riječi koja je ptica duha prepoznaju svoju prošlost i da iz nje, suvislo i mudro, učeći grade svoju budućnost. Jer jedino zemlja koja ima samosvijest i ponos, te poznaje svoje najdublje biće, a kultura i književnost ponajvećma jesu upravo to biće, zavrijeđuje koračati smiono i snažno među narodima.
Hrvatska jest svijet, ona ima biti i mora biti svijet, no svijet je samo onda kada je svoja i kada znade svoju Riječ, svoj pjev, svoju glazbu, svoja groblja i katedrale.
Naša otvorenost naša je snaga, zato svijet i stoluje ovdje. S nama svakodnevno, i ne samo metaforički, žive: Lav Nikolajevič Tolstoj, Papa Ivan Pavao II, Hans Dietrich Genscher, Alois Mock, Martin Kukučin; oni naši su sumještani. A tu su i domaći sinovi: Zlatan Jakšić, prvi u nizu ovjenčanika na Zidu od poezije, Toma Didolić, Stjepan Radić, Franjo Tuđman… a slijedit će ih, nadam se, i drugi. No gdje je danas, pitat mi se, žar skrbnika puka i obnovitelja, općinskoga načelnika Ivana Štambuka, njegove poslijeratne, velike – premda nezavršene - obnove Selaca, važna doprinosa elektrifikaciji otoka Brača i očinskoga, humanističkog pristupa i prinosa svakom čovjeku–mještaninu ponaosob.
Pozivam općinsku i županijsku vlast, cijenjene veleposlanike prijateljske republike Njemačke i prijateljskog Japana, naše goste dr. Bernda Fischera i Yoshija Tamuru sa suprugama da se pridruže obnoviteljskim naporima ovoga mjesta.
Također molim sve nazočne a osobito drage kolege pjesnike, da vitalističke porive Croatiae redivivae, stave u središte svojih životnih preokupacija i stihova, te da - kano u versima oca hrvatske književnosti Marka Marulića, također urezanim na susjednom zidu, ovaj otok i njegov puk podignu i ponesu e kako bi dostojno i ponosno trajao 'dokol budu svitit zvizde, teći vode'", rekao je dr. Drago Štambuk, utemeljitelj manifestacije.
Mladen Machiedo prošlogodišnji oliveat pročitao je tekst objavljen u Republici broj 6./2009. u kojem između ostalog stoji: "Tzv. velike i male književnosti ne razlikuju se toliko po tomu što u drugima, za razliku od prvih, ne bi bilo poticajnih djela. Ne, ali u velikama ona pogoduju uglavnom neposrednoj književnoj klimi dočim u malima) zbog preuranjenosti, zlobe ili recepcijske nespremnosti) njihova sudbina biva odgoda.
Milko Valent – uvijek svjež i provokativan
Treba svakako predstaviti ovogodišnjega ovjenčanika: Milko Valent jedan je od hravtskih najplodnijih autora, desetljećima je prisutan na našoj sceni, a nije izgubio svježinu i provokativnost. S jednakim žarom objavljuje romane, priče, pjesme, drame i esejistiku.
Sjećamo se njegovih formalnih eksperimenata s početka devedesetih u knjizi Al-Gubbah, ili dubinski postavljenog problema ljudske seksualnosti i života uopće u zbirci Gorki deserti iz osamdesetih. Tu je drama Gola Europa praizvedena u HNK Zagreb, roman Fatalne žene plaču na kamionima, zbirka pjesama Jazz, afrička vuna i dr. Knjigomat objavljuje tekstove iz njegova romana PlayStation, dušo i esej Ekstaza subjekta i spektakl postmodernizma. Još iz biografije: Milko Valent rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Odmah nakon diplomiranja počinje spisateljsku karijeru te kao profesionalni pisac redovito piše i objavljuje od jeseni 1976.
Piše poeziju, filozofske tekstove, kratku prozu, romane, eseje, spektakle, polemike, kazališnu kritiku, radiodrame, drame i plesne drame. Prozaist, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar.
Suradnik je stotinjak časopisa, listova, novina i mnogih radio-programa. Sudjelovao je na dvadesetak izložbi i u publikacijama konkretne te vizualne poezije i mail-arta. Nastupa diljem zemlje i u inozemstvu oblikujući te njegujući forme kao što su recital, predavanje, happening, provokativni razgovor, performans… Zastupljen je u brojnim antologijama, panoramama i izborima poezije, proze, eseja i drame. Prevođen je na slovenski, mađarski, makedonski, slovački, rusinski, ruski, talijanski, njemački, poljski, francuski, esperanto i engleski jezik.
Zadržimo se na poeziji, jer je M- Valent objavio još obilje eseja, drama, radio-drama: Jazz, Afrička vuna, Tihi alati- Leptiri arhetipa, Zadimljena lopta, Rupa nad rupama, Slatki automati, Plava krv, Erektikon, Neuro-Neuro, Demonstracije u jezgri; Izabrane pjesme (izbor i predgovor Darije Toplak; Stajergraf, Zagreb, 2004.), Koralji, alge, kaos (urbane elegije), Pjesma njezinom anusu (na dnu stranice ispod intervjua Hrabra tipkovnica), Poems (hrvatsko-englesko izdanje)...
Važno je dodati dobar prijem u inozemstvu, barem dijelom: Gola Europa objavljena u Parizu, U listopadu 2007. pariški nakladnik Theatroom noctuabundi objavio je u prijevodu Yvesa-Alexandrea Tripkovića dugo najavljivani prvi dio dramske trilogije Zero Milka Valenta - L'Europe nue - s opsežnim predgovorom teatrologa Borisa Senkera. Na zadovoljstvo francuskih kazališnih krugova u pripremi su još dvije knjige...
Što zaključiti nego da je fešta od stihova, ovogodišnja Croatia Rediviva bila više nego uspješna i da se s nestrpljenjem čeka ona sljedeća, jer će biti jubilarna, 20. po redu
Nives Gajdobranski
