Kontaktirajte nas:
021/622-663

Radno vrijeme Općine:
08 do 15 h (pon-pet)

Danas je: 

Borba za Jadrankamen

Borba za Jadrankamen

Radnici Jadrankamena najavljuju pohod na Zagreb ako njihova tvrtka ide u stečaj prenosi Slobodna Dalmacija. Cijeli preuzeti tekst pročitajte u nastavku.

Beznađe, besparica, štrajkovi, kašnjenje plaće, godinu i pol dana neuplaćivanja doprinosa radnicima Jadrankamena, svakodnevica je u pučiškoj kavi, u kojoj se nešto malo više od pola tisućljeća vadi bijelo zlato, građa i znamenite Bijele kuće.

Nekadašnji kamenarski div je dotakao dno dna, od 700 radnika došao je na 300-injak, koji su na burnom druženju prije nekoliko dana bijes iskazali fizičkim napadom na Bruna Orešara, većinskog dioničara i predsjednika Nadzornog odbora. Od težih ozljeda spasio ga je Tonči Drpić, predsjednik Nezavisnog sindikata, koji ga je izvukao iz dvorane.

Jadrankamen je na samrti, pred zatvaranjem, otpuštanjem radnika. Agonija je došla kraju. Godine isisavanja novca, zaduživanja, lošeg vođenja, nepostojećeg planiranja, tvrtku su dovele do ruba stečaja. Svjetsko je čudo da se firma pod kojom leže tisuće tona najvećeg bogatstva dovela u ovakvo stanje.

Radnici za krivce navode Orešara, predsjednika Uprave Miodraga Stančića, dopredsjednika Ivicu Dominisa, devet Jadrankamenovih menadžera, te direktora za prodaju koji, kažu Pučišćani, od stranih jezika zna samo esperanto.

Sve će stati

- Jadrankamen čini 300 radnika, njihovih 1300 članova obitelji, okolna mista, pučiška privreda, vrtići, škole, naši studenti u gradovima, cili Brač. I kada bi kava umrla, sve bi stalo i nestalo, i neću uopće od jeze na tako nešto niti pomislit. Jer Jadrankamen je nama isto šta i sv. Duje Splićanima. Zato ću se borit s ostalima do zadnje kapi krvi. Pa nek pukne. Za propast naše didovine nije kriva gospodarska kriza, ona je odnijela tek 10 do 15 posto težine. Za ostalo je razlog loše vođenje, nebriga, neulaganje, sustavno uništavanje - kaže sindikalni dopredsjednik Josip Eterović.

Kriza u Pučišćima se vidi i po padu prometa u trgovinama i kafićima. Od kašnjenja plaća, kod trgovca Ratka Orlandinija i Damira Eterovića promet se zaustavio, roba se ne prodaje, kruh i mlijeko se uzimaju na dug, sve se piše u malu tekicu, kao u ratu. S tom razlikom što u ratu plaća, bez obzira na sve, nikada nije kasnila, prisjećaju se radnici.

Pitamo sindikalista Drpića bi li u novoj prilici opet onako junački zaštitio Orešara. 

- Sad mi je žaj da nisu pretukli čovika koji je nad nama napravio genocid. Izvuka je silne novce iz firme, zadužija nas, uništija, pokra, plaća lipi život na visokoj nozi našim trudima. Na rubu smo smrti, ali nismo se tili predat pa smo zaustavili štrajk. Imamo obećanja vjerovnika da nas do 31. ožujka neće blokirat. Mogu nas samo u stečaj odvest ako zatraže da im vratimo dug od 80 milijuna kuna, za koliko nas je taj monstrum i lupež oštetija. Ali ako do petka ne stigne drugi dio prosinačke plaće, a u ponediljak ona za siječanj, strojevi se gase, a mogla bi i teška mašinerija krenit prema Zagrebu. Vrime je da država i USKOK naprave šta triba - kaže Drpić.

Radnici ne mogu prihvatiti kako tvrtka već dugo na tržištu i sajmovima ne konkurira, da kamen stoji, kupci nestaju, a troškovi se gomilaju. Čelnike nazivaju lopovima, smatraju kako je to sve došlo i od državnog blagoslova, tuže se što Orešara nisu bolje klepnuli, zovu ga da se vrati, da osjeti radničku ruku.

Sve to nam kazuju i Vinko Drpić, Ivica Perić, Juro Kusanović i Joško Drpić. A kako je to nekada sve urednije bilo, prisjeća se stari klesar Roko Eterović, 71-godišnjak koji je u Jadrankamenu odradio 44 godine staža. Počeo je s 15, sjeća se da velikog obilja tada u firmi nije bilo. 

- Išlo se polako naprid. Sićan se, kako ne. A šta je bilo onda teško radit, uvik na suncu, a piketi, a mlat, a prži po kamenolomu, o majko mila. Cilo je misto Jadrankamen i tad prehranjiva, i ne samo Pučišća, nego i sve ostalo, Selca, Gornji i Donji Humac, Pražnice. Imali smo i vele pogone u Kaštela, i u Pakovom Selu. Sedamsto ljudi je tad dobro radilo, i plaća je uvik stizala na vrime. E zato me žalosti ova tuga sada, jad. Triba je to uzet neko ko živi ovde, zna posal, a ne neko gori iz Zagreba, šta ima pet, šest firmi, i ova mu je samo onako, usput. Nije se smilo ovo dogodit s mojin Jadrankamenom, vata me vela tuga - kaže Roko Eterović.

Zajednička borba

Tuga hvata i Tonča Vlahovića, ravnatelja nadaleko poznate pučiške Klesarske škole, kroz koju je samo prošle godine prošlo deset tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta. Ovdje se rađaju klesari, kamenarska elita koja u svakom trenutku za sebe može pronaći posao. Lanjske godine škola je proslavila stotu obljetnicu djelovanja, i kroz to dugo stoljeće uvijek je najčvršće bila vezana uz obližnju kavu. Koja bi to šteta bila kada bi se život u njoj ugasio. 

- Tolika da o tome ni promislit neću. Mi smo najčvršće vezani. Ali moram reći i da bi škola opstala i bez kamenoloma, jer naši đaci bez problema mogu naći posao kod nekih od 40-ak obrtnika u kamenu koji djeluju na otoku. Ali opet bez Pučišća to ne ide. Uvijek smo bili orijentirani jedni na druge, i zato mislim da bi umiranje Jadrankamena bilo ravno katastrofi. Optimist san, vjerujem da do toga ipak neće doći - kaže ravnatelj Vlahović.

Iz njegovih usta u Božje uši, oduševilo bi to sve bivše i sadašnje radnike, i Slavena Puljka, i Nikšu Guerierija, Andriju Kalajdžića, Peru Orlandinija, Marka Eterovića Batu.

Marko, ponesen emocijama, bio je jedan od onih koji su burno reagirali na vlasnika. 

- Nisan moga izdržat u ime oca koji je doma prašnjav dolazija iz kave cili život. Eto zato san skočija s drugima. Nije to bilo neko lipo ponašanje, ali drugačije se nije moglo. I da nije bilo toga napada, ništa se ne bi pokrenulo - kaže Marko Eterović.

A pokrenulo se. Prvi put u 900 godina, kažu Pučišćani, Brač se ujedinio u zajedničkoj borbi. Odlučili su mrtvaca vratiti u život.

piše Tanja ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
 

Od Berlina do Bijele kuće

Bračkog kamena ima u Bijeloj kući, Hollywoodu, u Dioklecijanovoj palači, Sv. Duji, koelnskoj katedrali, parlamentu u Budimpešti, mauzoleju na Lovćenu, venecijanskoj Gospi od Zdravlja, bečkim, berlinskim impozantnim građevinama, zgradi Izvršnog vijeća u Beogradu...

 

Direktor šuti

Predsjednik Uprave Miodrag Stančić, trenutačno u ostavci, tradicionalno je odbio razgovarati s nama, s obrazloženjem da mu se nismo prethodno najavili, dok je dopredsjednik Dominis bio na putu. Načelnik općine Pučišća Marino Kaštelan je rekao kako Općina čeka razvoj situacije na sjednici Nadzornog odbora, nakon čega će se održati izvanredna sjednica Općinskog vijeća.

 

Trebotić: Bez kamena nema Brača

- Grozno je i tužno to što se događa u Pučišćima jer bez kamena Brač nije Brač. Kamen za mene ima posebno značenje jer sam na Braču odgojen, a i poslovno sam se uz njega vezao suradnjom s Klesarkom školom. Mislim kako treba pustiti one koji znaju posao da ga vode. Sve drugo je, kao i ova situacija, tužno i žalosno - kaže poznati umjetnik Matko Trebotić.

 

Radnicama ‘Uzora' uručili 10.000 kuna

Teška borba za spas tvrtke i zadržavanje radnih mjesta čeka i Jadrankamenovu sestrinsku tvrtku, modnu kuću Uzor d.d. iz Splita, čije su djelatnice u srijedu posjetili pučiški sindikalci Tonči Drpić i Josip Eterović. Tom su prigodom splitskim kolegicama, čiju je poslovnu sudbinu, kao i u slučaju Jadrankamena, grubo skrojio upravo Bruno Orešar, uručili deset tisuća kuna, dar od srca pučiških radnika. Muke koje su ih spojile donijele su i sporazum o zajedničkim akcijama radi stvaranja zdravih i profitabilnih tvrtki.